Prilikom promocije knjige dr Gorana Komara „Ledari iz Kamenog kod Herceg Novog i kamensko-ubaljski spor“ u selu Kamenom brojni mještani su imali priliku da se podsjete na zanimanje koje je bilo decenijama pa i vjekovima razvijeno u orjenskim selima. Riječ je o vađenju leda iz sniježnih jama i njegova prodaja na primorju. Pred čitaocima je knjiga zbornik koji pokriva sadržaje o tome kako je jedno zanimanje bio najjasniji vid pregalaštva orjenskog gorštaka na putevima održanja na svom staništu, izražavan je djelatnim zanimanjem vađenja leda iz dubokih jama ove primorske planine. Autor knjige, Komar, kao poznati planinar i poznavalac Orjena uz odličnu dokumentaciju iz dubrovačkog i drugih izvora i arhiva, majstorski, je „plivao” kroz prostor i vrijeme i tako pokazao kako se prepliću prošlo i ovovremeno. To je zanimanje koje pominje i Fernan Brodel, veliki izučavalac Mediterana, zanimanje koje je donosilo ekonomsku korist mnogim narodima Mediterana. Uz ovu ocjenu, na promociji se čulo i niz predloga kako prošlost pokušati valorizovati u budućnost.
– Komarov rad svakako nije kampanjski poduhvat napisan u kratkom periodu, sastavljen za određenu priliku. Ovaj rad je kompilacija autorovih višedecenijskih istraživanja. Istorijski okvir je izrazito dugačak, počinje vjekovima unazad, te završava sredinom prošlog vijeka. Istorijski događaji su imali svoj tok, prošlost ne možemo i ne smijemo ispravljati, ali na budućnost možemo i treba da utičemo. Jame sniježnice, nekada samo nužnost, zatim izvor egzistencije, sjutra bi mogle ponovo postati mjesto prosperiteta, ali ovoga pujta kroz turizam, rekao je na promociji poznavalac Orjena Željko Starčević.
On je pojasnio, ako se riječ turizam povezuje samo sa hercegnovskim pretrpanim plažama, onda smo na krivom putu.
– Ovdje pod turizam mislimo na održivi turizam uklopljen u prirodu i vjekovni način ljudskog bitisanja sa i u njoj. U tom smislu, kao dragocjeni doprinos opstanku tradicionalnih katuna vidimo mogućnost njihove dopune kao malih smještajnih turističkih objekata, objekata koji bi u maksimalnoj mjeri zadržali izgled katuna i gdje bi paraleno postojala biljna i stočarska proizvodnja koja bi se kroz posjetu mogla lako plasirati tu, na kućnom pragu. Takođe, moguće je pokrenuti turističku manifestaciju koja bi za cilj imala promovisanje starog ledarskog puta, njihovog zanata i na kraju gastro-ponude vezane za korišćenje leda iz orjenskih jama. Kroz priču o kamenskim ledarima komadić jamskog leda dobija značaj, dobija svoju cijenu i to daleko veću od one koju bi imao kao pusti komadić leda. Vidimo ga sjutra i u pojedinim konobama sa tradicionalnim specijalitetima ali i u ekskluzivnim mjestima kakvi su Porto Novi i Portomontenegro, gdje hlade čašicu pića, ili dopunjuju „gorski sladoled“ – zaključio je Starčević.
I dr Milan Milanović, hroničar mnogih tema orjenskog sela i kraja, podsjetio je da se u „prigorskim selima gornje Boke živjelo od zemlje i stoke, šume i planine, sjenokosa i pašnjaka. Poljoprivreda nije bilo puko zanimanje, nego način života, vještina preživljavanja. Uposlednjih 100 godina prohujalo je nekoliko epoha u promjeni načina života ljudi.
– Pored razmatranja Kamensko-ubajskih sporova oko pašnjaka i vodopoja, izvjesno je da značaj ove knjige leži u njenom krupnom naslovu „Ledari iz Kamenoga”. Ovdje se radi o jednom izuzetno značajnom društvenom i ekonomskom fenomenu, o načinu korišćenja jednog prirodnog resursa, dakle, korišćenja leda kao zajedničkog seoskog opšteg dobra. Ekonomska suština je, zapravo, u zahvatanju prirodne rente, naknade od korišćenja darova prirode. Led, razumije se, nije stvaran ljudskim radom, nego djelovanjem prirode, ali bez ljudskog rada, to bi ostao samo prirodni potencijal, i ne bi se mogli dobiti novčani prihodi od njegovog korišćenja – rekao je Milanović.
Dr Komar je pokazao, rekao je Milanović, kako su Kamenjani, na organizovani način, preko seoskog zbora, kao oblika lokalne samouprave, koristili svoje pravo raspolaganja prirodnim resursom, koji leži na teritoriji njihove katastarske opštine, kao zajedničkom imovinom. Kamenjani su zapravo raspisivali licitaciju i davali koncesiju, izabranom svom suseljaninu da vadi led iz jama i da to komercijalizuje, ali za uzvrat da selu plaća rentu, odnosno naknadu, a ta sredstva bi bila korišćena za potrebe sela.
Tekst i foto:
Z.Šakotić